U hladu, sunčanog junskog dana, amfiteatar u Gložanu, okružen žbunastim lipama, po pedeseti put je srdačno dočekao u svoje naručje ljubitelje igre, pevanja i muzike. Ovaj period zaslužuje poštovanje od nas, Slovaka, koji živimo u ovoj sredini. Prelepa slovačka kuća obojena u plavo, sa prelepim dvorištem u kojem naši ljubitelji igre mogu da pokažu šta znaju, i bašta koja simbolizuje vredne slovačke ruke, kako pri radu u porodičnoj kući, tako i ovde, u naručju gložanskih domaćina i organizatora, koji su odlično odradili sve što je festival zahtevao. Vojvođanski Slovaci ostavili su svoje svakodnevne poslove i masovno došli na 50. festival „Tancuj, tancuj…“. Svojim raspoloženjem i pozitivnom energijom, suncem obasjan amfiteatar odisao je slovaštvom, smehom, srdačnim susretima starih poznanika i prijatelja, koji su se sreli nakon dvogodišnje pauze. Gložan je postao kulturni centar svih Slovaka, ne samo onih iz Donje zemlje, već i Slovaka iz ostalih sredina, koji znaju da su ovde kod kuće. To je dokaz da su pevanje, igra i muzika u svakom od nas, da žive sa nama i sada i u budućnosti.
Dirljivim uvodnim rečima, Mihal Hatalja je pozdravio goste i nabrojao starije radnike, koreografe i muzičare, koji su doprineli ovom jubilarnom festivalu. Odao je počast onima koji su svake godine prikupljali plodove naše igračke kulture u svim slovačkim naseljima. Aplauz gledalaca bio je poruka da to znaju, a dolaskom igračkih grupa ovenčanih nošnjama raznih naselja, koje su prodefilovale binom, naši igrači su ponosno i samouvereno koračali, ukazujući na bogatstvo i očuvanost našeg tradicionalnog slovačkog identiteta, jer su oni dragulj naše budućnosti.
Na početku svečanog otvaranja 50. Folklornog festivala „Tancuj, tancuj…“, prisutne je pozdravila zamenica predsednika Saveta Mesne zajednice Gložan, predsednica opštine Bački Petrovac, predsednik Matice slovačke u Srbiji i predsednica Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. Potom su igrači Tijana Adamek i Ljuboslav Hatalja, uz podršku tradicionalne himne i podizanjem festivalske zastave, otvorili 50. Folklorni festival „Tancuj, tancuj…“. Na kraju svečanog otvaranja, folkloraši su zajedno, po jedan par iz svakog naselja, odigrali našu omiljenu igru „Tancuj, tancuj, vikrucaj“. Bilo je to igračko iskustvo, koje je ukazalo na zajedništvo naše slovačke manjine.
U 17.30 č. počeo je prvi koncert folklornih ansambala, na kojem je nastupilo sedam takmičarskih grupa. U 20 č. je počeo drugi koncert folklornih ansambala, gde je nastupilo deset takmičarskih grupa, kao i gosti, koji su stvorili vremenski prostor za rad stručnog žirija, koji je ocenjivao takmičarske ansamble.
PRVI KONCERT, na kojem je nastupilo sedam ansambala
Ovom koreografijom krunisan je pedesetogodišnji rad naše poznate koreografkinje, Marije Miškovic, koja je dugi niz godina bila svetionik gložanskog folklornog ansambla. Plesni repertoar je prepustila svojim igračima i sadašnjem rukovodiocu, koji majstorski radi sa njima. Ovaj ansambl nas je svojim znanjem i entuzijazmom, poznatim igrama iz Donje zemlje, uveo u prošlost i oduševio sve prisutne, kao i nas, članove žirija. Njihov nastup je bio revijalan, jer su se, pred kraj, izvrsnim i veštim igračima, pridružili i naši rukovodioci i organizatori, što je izazvalo divljenje publike. Bio je to zaista izuzetno promišljen, efektan i znalački koreografski pripremljen nastup, sa elementima iz Donje zemlje. Bile su to igre koje polako izumiru, ili se pak koriste u dečjim ansamblima, dok ih odrasli igraju mnogo brže, čime gube na kvalitetu. Igrači su bili raspoloženi, ali je evidentno da su igračice bile nosioci celokupne izvedbe. Svojom energijom i opuštenošću izazvale su i igrače, te su tako razigrani parovi efektno priveli igru kraju.
U celoj plesnoj izvedbi dominirala je veoma stara kovačička tradicionalna igra „Zagajduj, gajdoš“, omiljena u svim sredinama. I ostale igre bile su iz njihove sredine. Uz pevanje igrača, kasnije i igračica, uz odličnu muzičku pratnju počeli su sa plesom. Scenski crtež u redovima, koji je karakterističan za tu sredinu, nije iskoristio scenski prostor, što je uticalo na plesno-pevačko izvođenje. Igrom „Zagajduj, gajdoš“ igrači su ukazali na bogatu raznovrsnost igara u banatskoj sredini. Iskorišćene su različite plesne varijante, koje su bile protkane različitim elementima, koji su poznati u ovoj igri i u svakom njenom igračkom crtežu. Pred kraj, igrači su kulminirali u plesnoj izvedbi uz brzi čardaš, kao i uz lepo korišćenje scenskog prostora, te su uspešno otplesali do kraja.
Ovaj ansambl je u igri podržala i pevačka grupa, koja je pevačko-igrački nastup upotpunila odličnom muzičkom pratnjom. Raznovrsnost plesnih elemenata, sa slobodnošću igre i veselošću igrača, sa koreografskim crtežima, kao i scenskom zauzetošću prostora, odavala je utisak pivničkog slobodnog plesa, odnosno veselja, koji je još uvek sačuvan u ovoj sredini. Korišćene su različite varijante čardaša, uključujući korake, ali i pokrete tela igrača (treperavo), što je prilično retko u našoj sredini. Ipak, u nekim delovima igre postojao je osećaj nesigurnosti i neusklađenost koraka igračkih parova, ali to nije uticalo na efektnu izvornu igru, jer se zaista tako i danas igra, prema čemu su Pivnice poznate.
Lep utisak ostavio je lep devojački ples sa plesnim elementima prilagođenim mogućnostima igračica i pažljivom pratnjom muzičara. Dolaskom igrača, koji su se neorganizovano približavali igračicama, uspešnom domišljatošću su to izgladile. Do samog kraja koreografije, naprednije igračice su dominirale u ovoj plesnoj izvedbi. To je mlada folklorna grupa, koja ima dobru osnovu i istrajnost u radu na unapređenju plesnih elemenata, a korišćenjem scenskog prostora raznim koreografskim crtežima u stilizovanoj igri ima izuzetnu budućnost.
Prelepo koreografski, scenski i razgovorno ispresecana izvedba uvela nas je u stvarnost ovog naselja. Upornost i trud padinskog Slovaka prikazani su razgovorima na železničkoj stanici, koja svakodnevno dočekuje svoje putnike i odvodi ih na posao, ili dočekuje s posla. Izuzetno lepo i scenski jednostavno bio je prikazan dolazak voza, kojim neko dolazi, a neko odlazi. Susretom putnika i voza na železničkoj stanici, neprimetno i znalački scenski i koreografski aranžirano, putnici počinju da plešu. Izbor igara bio je znalački i izuzetno dobro uređen do samog kraja. Igra je bila ispresecana razgovorima koji su bili kratki, sažeti i efektni. Scenski prostor je bio potpuno iskorišćen. Igračka izvedba je bila na visokom nivou. Plesali su igre iz svoje sredine sa bogatim elementima plesnih koraka i odličnom muzičkom pratnjom podržanom od strane pevačke grupe. Svojim igračko-scenskim nastupom poklonili su nam priču o životu i radu Padinaca.
Razlikom u godinama igrača, rukovodilac se trudio da stvori raspoloženje za ples u domaćinstvu ili na livadi. Dolaskom starijih igrača, počelo je pravo veselje uz igru i čardaš. Pridružili su im se i mlađe igračice, koje su plesale u krugu, odvojene od starijih igrača. Igrao se čardaš – tzv. dvokorak bez varijanti (jednostavno). Ukras je bilo solo pevanje, koje je donekle ublažilo scensku monotoniju. Prostor je, scenski, bio neiskorišćen, bez dijaloga, i sa plesom karakteristično neuređenim. Na trenutak se učinilo da ovo ruka koreografa nije ni dotakla. Ovde bi bila potrebna stručna pomoć, koja bi ovaj dobar igrački potencijal, bilo mlađe ili starije igrače, usmerila u ispravnom smeru. U Iloku imamo stare igre koje su bogato korišćene na veseljima, ali je neophodno to bogatstvo sakupiti i modifikovati. Ovaj nastup je bio samo u ritmu čardaša, što je značajno smanjilo kvalitet scenskog nastupa.
Lep i zanimljiv koreografski početak. Počelo je pevanjem jednog igračkog para, kojem prilaze tri igračice, pa opet tri, igrajući i pevajući. Odlična upotreba pesme u kojoj je bio izveden i ženski i muški ples. U drugom delu pesme igrači dolaze do igračica i uključuju se u igru. Neiskorišćen scenski prostor, igralo se na sredini bine, uz siromašne koreografske crteže. Neraspoloženi igrači delovali su bledo, kao da su nelagodno igrali, iako je bilo očigledno da imaju dobre plesne osnove. Igrači mogu pokazati igrački više, dobar su potencijal za budućnost. Odrastali su i igrački zajedno sazrevali, perspektivna su igračka grupa, koja će ostvariti lepe rezultate. Želimo im i dalje uspešan rad.
DRUGI KONCERT FOLKLORNIH GRUPA 50. FOLKLORNOG FESTIVALA „TANCUJ, TANCUJ…“
U vremenskom ograničenju koreografskog nastupa, bukvalno je dočarana novosadska kafana sa stolovima, gostioničarem, konobarima, fotografskim aparatom, posetiocima, među kojima je bila i jedna neraspoložena supruga, koja se uspešno svađala sa mužem, dok mu nije uzela novac. Pored toga, izvanredna muzička pratnja sa veselom omladinom punom pozitivne energije i dobrim izborom igara koje su se igrale pre sto godina, uvela nas je u svet prošlosti. Bilo je to iznenađenje za posmatrače, kao i za žiri. Gostioničar je svojom solo igrom poželeo dobrodošlicu igračima u kostimima primerenim periodu radnje. Izuzetno prilagođeni plesni motivi i zapleti, scenska iskorišćenost i slobodni plesovi uređeni stilizovanim elementima, povezani sa muzikom, smenjivanjem koreografskih crteža velikom brzinom vodili su priču od početka do kraja. Igrači su plesali atraktivno, praktično odlično uvežbani i vidno iskusni, nisu krili svoje uživanje u igri. Izbor pesama odgovarao je plesnoj izvedbi i plesnim koracima izabranog plesa. Idejno je veoma lepo predstavljeno kafansko raspoloženje onih vremena.
Brojčano manja grupa igrača, ali odlično snabdevena plesnim znanjem, izvela je pesmu u ritmu staropazovačkog čardaša, te na isti način i odigrala. Treperavi staropazovački način igranja čardaša u nizu ili u krugu, sa ukrasima primerenim ovom načinu, ostavio je odličan utisak, kako pri plesu u paru, tako i u samostalnoj igri igračica, a posebno u igri veštih i raspoloženih igrača sa bogato ukrašenim plesnim elementima. Izbor pesama i igara, kao i sama izvedba, uz odličnu muzičku pratnju i igračima u prelepoj staropazovačkoj nošnji, specifičnoj ne samo za ovu sredinu, već i šire, doprineli su tome da ovaj ansambl dostojanstveno predstavi svoje naselje.
Iskusni folklorni ansambl odveo nas je u hmeljaru, u kojoj su vredni žitelji Petrovca zarađivali za život. Lepo uređen scenski prostor, ukrašen mnogim stvarima neophodnim za branje, sa beračima prikladno obučenim za ovaj posao. Berači – igrači su tekstualno i plesno predstavili kraj branja hmelja. Igrali su igre svoje sredine koje su bile bogate plesnim elementima i raznovrsnošću samih igara, koje su se smenjivale na narodnim veseljima. Igre ispresecane tekstovima koji se nisu čuli, pesmama koje se, isto tako, nisu čule, ipak su dominirali odlično iskorišćenim scenskim prostorom. Prelep utisak ostavila je igra sa korpama. Koreograf je znalački i efektno iskoristio korpe u igri plesačica, kao i u zajedničkom parovnom plesu, koji je prerastao u kolo, atraktivno i znalački prezentovano. U takvom umetničkom nastavku su sve igre sadržale specifične korake, sve do kraja.
Bila je to plesna izvedba u ritmu čardaša, kao na livadi, gde se susreću omladina i odrasli. Raspoloženje ih je navelo da pevaju bez muzičke pratnje, muzičari su počeli da sviraju, a igrači su se vrteli u parovima, u krug, korakom čardaša. Bio je to lep susret ovenčan raspoloženjem. Smenjuju se pesme, čardaš ostaje, peva se, raspoloženi igrači imaju bogat doživljaj. Naš narod je sam stvarao svoje elemente čardaša, ali ih je bilo malo, zato ovde nemamo ništa od stilizacije. Devojačka igra je bila lepa, čista, kako u koracima, tako i u pevanju, sve dok nije nastao trenutak kada nisu mogle dalje. Ostale su bez daha. Moramo obratiti pažnju na granicu mogućnosti, posebno za mlađe folklorne grupe.
Mnogobrojna folklorna grupa sa veoma lepim igračkim nastupom ispunila je ceo scenski prostor. Prikladnim izborom pesama i pivničkih igara, zrelo i znalački aranžiranih u jednu celinu, sa neosetnim prelazima u različite formacije, korišćenjem sveukupnog igračkog potencijala odličnih igrača, ceo koreografski nastup odigrao se u trenutku. Pevanje, igra i muzika bili su jedna celina. Vidljivo je da Pivnice, koje blistaju specifičnošću svog dijalekta, ali i pevanja, muzike, nošnji i igara, istrajno čuvaju svoje kulturno bogatstvo. Čast pripada onima koji godinama nisu štedeli sebe i radili su, posvećujući svoje slobodno vreme, da budu ono što jesu, da igraju ono što su im preci ostavili, i da se svi mi, Slovaci iz Donje zemlje, ponosimo njima.
Uz visoku i, nadasve, stručnu stilizaciju u ograničenom vremenskom prostoru, ne samo da se plesalo, nego se i mesilo, peklo i upeklo ono što je svima nama najdragocenije – hleb. Ušli smo u pekaru. Prelepa bela nošnja kako igrača, tako i igračica, pokazuje nam da je ovo naselje zaista postalo plesni centar Slovaka iz Donje zemlje. Vidi sa da rukovodstvo i uprava društva ne štede na sredstvima koja su potrebna jednom vrhunskom folklornom ansamblu. Na sceni je prelepa pekara opremljena svim pomagalima dočekala igrače – pekare. Odlično uređena peć, u koju su, na lopatama, stavljani hlebovi – igračice, koje su za trenutak već zaigrale. I pekari – igrači su počeli da plešu, efektno ilustrujući pekarski zanat. Pesme, muzika i igra stopili su se u jedno. Dijalozi su bili toliko znalački upotrebljeni, da se sve odvijalo takvom brzinom, na kojoj bi mogli da pozavide i profesionalni ansambli. Smenjivanjem teksta, pevanja, rada, igre i muzike, kao i savršenstvom plesnog izvođenja, ovaj ansambl je svojom energijom i plesno, ali i glumački pokazao da dugogodišnji rad donosi plodove.
Iskusan i dobro uvežban plesni ansambl izveo je stilizovane igre, koje su se već odomaćile u njihovoj sredini. Lep izbor pesama sa odgovarajućom dekoracijom plesnih koraka, koji su bili lepo izvedeni, kao i korišćenje scenskog prostora, odavali su zreo utisak. Ansambl i njegov kvalitet plesa iziskuju obogaćivanje, kako u koreografskim crtežima, tako i u složenijim elementima koraka. Ovaj odličan ansambl, igrački dobro pripremljen, bogatstvom promena i elementima koraka, dobio bi veću igračku dinamiku, koja bi poboljšala plesnu izvedbu. Time bi i sama stilizacija igre bila bogatija, zanimljivija, budući da bi se neponavljanjem pojedinih plesnih oblika dobila bogatija koreografska celina.
Mnogobrojna plesna grupa, razigrana i iskusna, lepo nam je dočarala ringišpil u igri, vrtenjem devojaka u lepim kovačičkim nošnjama. Bilo je to zanimljivo za gledaoca. U ples su bili utkani razni plesni elementi, ali su dužinom i ponavljanjem izgubili na sveukupnom utisku. Efektnije bi bilo sve plesne slike i forme koraka složiti u koreografsku celinu, koja bi zbog same brzine i češćih promena, kao i plesnih formi, izgledala mnogo efektnije.
Razigrana plesna grupa je lepim dolaskom na prelo prikazala stari običaj, poznat u svim slovačkim sredinama, koji je sačuvan do današnjeg dana. Igračice su svojim prelepim pevanjem dočekale igrače. Ostavile su posao i krenule da plešu igru koja je bila ispresecana tekstovima. Lepo prilagođavanje zapleta, brzi i promišljeni prelazi poboljšali su kvalitet ovoj plesnoj izvedbi. Muzička pratnja bila je u ulozi igre i efektno je pratila radnju. Scenski prostor je bio iskorišćen, igre lepo aranžirane, sa ukrašenim koracima i raznim varijantama čardaša. Odlazak sa bine je lepo, promišljeno ostvaren i ukrašen igrom domaćina, koji su solo plesom ispratili goste.
Reč je o ansamblu koji spada u vrhunske u domenu stilizovanog načina igre na našim prostorima. Igrači, predvođeni svojim koreografom, imaju izvanrednu plesnu tehniku, pa su sa mnoštvom igračkih elemenata, koji su utkani u pesme, kao i brzim plesnim promenama, ispunili zahteve koreografa, koji je stručno organizovao kako pesme, tako i igre, koje je izvanredno pratio muzički orkestar. Stekao se utisak da plesači, brzinom izvedbe, kao da lete po sceni. Puni pozitivne energije, igrali su i dušom i srcem. Ova koreografija stilizovanih igara ukazala nam je na to, kako treba da se radi u ovoj oblasti plesnog izvođenja. Prikladne pesme, lepo pevanje, dosta plesnih promena, korišćenje scenskog prostora, upotreba plesnih elemenata… Sve to stvara izuzetno uspešnu i atraktivnu celinu.
LAUREAT 50. FOLKLORNOG FESTIVALA „TANCUJ, TANCUJ…“ JE KPD „JEDNOTA“ IZ GLOŽANA
DRUGU NAGRADU OSVOJIO JE FA „V PIVNJICKOM POLJI“ IZ PIVNICA, mlađa grupa
TREĆU NAGRADU JE OSVOJIO FA „ŠAFARIK“ SKC „PAVELA JOZEFA ŠAFARIKA“ IZ NOVOG SADA
SPECIJALNU NAGRADU OSVOJIO JE FA SKUD „SUNCOKRET“ IZ PADINE
*
Opšti utisak o folklornim ansamblima 50. Folklornog festivala „Tancuj, tancuj…“ nas uverava da je naše muzičko, igračko i pevačko stvaralaštvo sve kvalitetnije u svim oblastima. Igre su vizuelno savršenije, sa promišljenim koreografskim crtežima i bogatije plesnim elementima sa Donje zemlje. Nošnja je prilagođena radnji igre, što omogućava prezentovanje bogatstva našeg nasleđa i raznolikost koja je omogućila da se ukaže na bogatstvo nošnji naših naselja. Pevanje je bilo korišćeno u svim ansamblima, što je pozitivno uticalo na igračku izvedbu, jer je plesno oslobodilo igrače i izazvalo im raspoloženje, koje su preneli i na publiku. Igrama je bila na usluzi i muzička pratnja. Vidi se da imamo izvanredne muzičare koji su nosioci cele plesne izvedbe. Nekim folklornim grupama je potrebna stručna pomoć, koja se može dobiti na organizovanim susretima sa stručnjacima, ili direktnim kontaktom sa njima, pre ili tokom stvaranja koreografskih celina. Na ovaj način bi poboljšali svoj rad i sama plesna izvedba bi imala veću vrednost. Činjenica je da nam se umanjuje plesni potencijal odlaskom omladine na školovanje ili za poslom, ali to ne znači da i mali broj igrača svojim kvalitetom ne može da dosegne visok nivo. Podstakla bih manje sredine da rade sa onima koje imaju i tako sačuvaju svoje slovaštvo. Napornim radom, koračamo u budućnost ubeđeni da ćemo se susretati svake godine i radovati se ovim susretima, koji nas zbližavaju. Naša prošlost je to zaslužila, a zaslužuje to i naša budućnost a, pre svega, naša slovačka nacionalna manjina koja živi u ovoj sredini.
U ime stručnog žirija koji je vrednovao nastupe folklornih ansambala,
Ružena Červenski