U sredu, 7. oktobra 2026. godine, u galeriji Zavoda za kulturu vojvođanskih Slovaka u Novom Sadu održano je otvaranje samostalne izložbe akademskog slikara Mihala Đurovke pod nazivom „Geologija duha“. Izložba predstavlja autorovu likovnu refleksiju vojvođanske ravnice, koju putem boja, linija i apstrahovanih pejzažnih motiva pretvara u osoben umetnički i duhovni doživljaj.
Prisutne je pozdravila direktorka ZKVS Ana Spevak. Tekst istoričarke umetnosti Nataše Ril pročitala je Danica Vrbova, a izložbu je svečano otvorila akademska slikarka Danijela Marko. Za muzičku pratnju otvaranja pobrinula se gitaristkinja Ana Ilić.

Kako u svom tekstu ističe istoričarka umetnosti Nataša Ril, u savremenom stvaralaštvu Mihala Đurovke dominira asocijativna apstrakcija, koja se kreće na granici apstraktnog likovnog izraza i stilizovanog pejzažnog slikarstva. Centralni motiv njegovih slika je vojvođanska ravnica, koju autor redukuje na osnovne likovne elemente i u različitim varijacijama ih razvija kroz svoje stvaralaštvo.
Na izložbi je predstavljeno 29 slika nastalih tehnikom akrila na platnu. Značajnu ulogu u njima imaju kolorit, ritam horizontalnih linija i površina, kao i promenljiva visina zamišljenog horizonta. Ovi elementi posreduju autorov lični doživljaj pejzaža i njegovo unutrašnje proživljavanje. Istovremeno stvaraju otvoren prostor za dijalog sa posmatračem, koji u pojedinačnim kompozicijama može da otkriva sopstvene asocijacije, raspoloženja i značenja.
Đurovkino stvaralaštvo nadovezuje se na tradiciju apstraktnog slikarstva, čiji je istaknuti predstavnik bio i Mark Rotko. Dok Rotkove, neretko monumentalne bojene površine, teže kontemplativnom, mestimično čak i duhovnom doživljaju, Đurovka putem blistavog kolorita i ritma zatalasanih pojaseva istražuje sopstvenu „geologiju ravnice“. Pejzaž u njegovom viđenju ne postaje samo vizuelni zapis okolnog sveta, već i prostor unutrašnjeg istraživanja, u kojem se boja, linija i površina spajaju u harmoničnu celinu.

Naziv „Geologija duha“ tako se može posmatrati kao metafora slikareve potrage za dubljim slojevima pejzaža i sopstvenog unutrašnjeg sveta. Ispod površine ravnice, karakteristične po horizontalnoj otvorenosti i prividnoj jednostavnosti, otkriva se bogatstvo bojenih odnosa, ritmova i raspoloženja. Upravo u toj napetosti između pejzaža i apstrakcije, vidljivog i naslućenog, leži osobenost Đurovkinog likovnog jezika.
Mihal Đurovka rođen je 4. oktobra 1972. godine u Novom Sadu. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, gde je studirao u klasama profesora Halila Tikveše i Jovana Rakidžića. Član je Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine (SULUV) i Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS).
Tokom svoje umetničke karijere predstavio je svoje stvaralaštvo na 35 samostalnih i 137 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Njegova dela nalaze se u galerijskim i privatnim zbirkama u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Italiji, Nemačkoj, Rumuniji, Mađarskoj i Švajcarskoj.

Za svoje stvaralaštvo dobio je više nagrada. 2019. godine na 15. Bijenalu u Bačkom Petrovcu dodeljena mu je Plaketa „Karol Miloslav Lehotski“ za najbolju izložbu između dva bijenala. Godine 2021. postao je kolektivni laureat nagrade na redovnoj Prolećnoj izložbi ULUS-a u Beogradu za delo „Nevidljivi portret“. Godine 2023. dobio je počasno priznanje na izložbi likovnih dela malog formata slovačkih akademskih likovnih umetnika iz Srbije „Koreni 9“, koja je održana u prostorijama ZKVS u Novom Sadu. Priznanje mu je dodeljeno za dugogodišnji rad u oblasti likovne umetnosti i za trajno visok kvalitet njegovog stvaralaštva.
Izložba je otvorena za javnost u galeriji ZKVS u Novom Sadu do 30. oktobra 2026. godine.
Tekst i foto: Ladislav Čanji
