Emil Klobušicki

začetnik i nastavnik filmske produkcije i foto-produkcije vojvođanskih Slovaka

Emil Klobušicki
(15. 3. 1908 – 21. 4. 1983)

Emil Klobušicki je rođen 15. marta 1908. godine u Kulpinu kao šesto dete Gustava Klobušickog iz Gemera (Male Hibi), kulpinskog sveštenika. Gimnaziju je pohađao u Bačkom Petrovcu a Učiteljsku školu u Somboru. U periodu od 1928 – 1938. godine radio je kao učitelj u Kisaču, zatim, do 1945. godine u Kulpinu, a od 1941 – 1961. u Pivnicama. Odatle je otišao u Bajšu, gde je i preminuo 21. aprila 1983. godine.

1938. godine osnovana je filmska sekcija na Odeljenju za ljudsko obrazovanje i etnografiju MSJ – rukovodilac je bio nastavnik E. Klobušicki. Jan Čajak ml. u jednom od svojih tekstova navodi: „Fotograf-amater E. Klobušicki mi je tokom jednog intervjua u Kulpinu ukazao na to da izvorna nošnja polako nestaje, običaji nestaju i da li tolika lepota ne treba da se sačuva ne samo u muzeju, već i na filmu.“ I evo nas na rođenju matičinog filmskog stvaralaštva. U to vreme je Matica slovačka u Jugoslaviji imala dovoljno novca za kupovinu filmske kamere i filmova. Klobušicki je počeo da snima uređajem za snimanje sa kasetom i cevčicom samo na filmu od 12, 5 m. Ako ovaj podatak uopšte nešto znači današnjim generacijama sa digitalnim kamerama! Više o početnim koracima snimanja filmova (uključujući projekcije) u okviru MSJ saznajemo iz odgovora J. Čajaka ml. i E. Klobušickog, koje su dostavili uredniku i istoričaru Slovačkog filmskog instituta u Bratislavi (trenutno Nacionalni centar za audiovizuelnu umetnost), Dr. Štefanu Vrašćiaku.

Iz navedenih odgovora saznajemo da je naš filmski začetnik E. Klobušicki već 1932. godine počeo da prikazuje filmove za školsku decu, a u večernjim časovima i za odrasle (sam je kupio uređaj za projekciju). Filmove je pozajmljivao iz Higijenskog zavoda u Zagrebu i Novom Sadu, kao i iz ambasade Čehoslovačke u Beogradu. Bili su to „poučni, privredni, zabavni, edukativni i zdravstveni filmovi“. Kasnije su dodati i autorski filmovi E. Klobušickog. Pre projekcije filmova, uvek je bilo predavanje, najčešće J. Čajaka ml., o istoriji, književnosti, ili na narodno-prosvetnu temu. Dolazak „filmaša“ bio je veliki događaj za selo i obično je prisustvovalo oko 250 ljudi.

E. Klobušicki je snimao svakodnevni život: svadbu u Selenči, otkrivanje spomenika žrtvama Prvog svetskog rata u Pivnicama, žetvu u Kulpinu, sastanke Matice, dečji dom, tzv. sirotište u Kovačici, sokolski sabor u Kisaču, itd. E. Klobušicki je 1. oktobra 1939. godine zabeležio i otkrivanje spomenika Svetozaru Miletiću na Trgu slobode u Novom Sadu i, kako su mi rekli u Muzeju Vojvodine, gde sam predao snimak, to je jedini filmski snimak ovog događaja.

Tokom snimanja, E. Klobušicki je često sarađivao sa J. Čajakom ml., snimali su bez zvuka, bez svetla, filmove je razvijao u Zagrebu, prikazivani su bez montaže, bez titlova, ako se film pokidao tokom projekcije, projektor ga je bacio, zato nisu sačuvani svi filmovi. Tokom snimanja, bilo je i pojedinaca iz rukovodstva MSJ, koji nisu želeli da budu snimljeni, jer su, navodno, izgledali komično kada se reprodukuju.

Putem izdavačke kuće „Obzor“ u Petrovcu, Dr. Š. Vrašćiak sreo se sa E. Klobušickim u Bajši, od 10. do 17. decembra 1970. godine. Tada mu je naš učitelj dao svoje filmove na čuvanje i pozajmio mu ih (tada još nije postojala slovačka redakcija TV Novi Sad) uz reči: „Trenutno je to ukupno osamnaest minuta različitih kadrova iz mnogih naših sredina. Saznao sam da su filmovi u Slovačkoj, a prilikom jedne posete Bratislavi, u martu 1990. godine, sreo sam se sa Dr. Š. Vrašćiakom u Nacionalnom centru za audiovizuelnu umetnost. Bio sam pomalo zabrinut, nisam znao pod kakvim uslovima ću moći da dobijem filmove. No, gospodin Vrašćiak se rado sećao svog boravka u Jugoslaviji, a ja sam ih za 2 – 3 sata već imao kod sebe, na obostrano zadovoljstvo.

Tokom učiteljske službe u Pivnicama (1945 – 1961), E. Klobušicki je osnovao Foto-kino klub, predavao je o fotografskom aparatu i optici, a na radost radoznalih đaka, počeo je i praktični deo – izdrada fotografija. U Pivnicama je osnovan prvi začetnički bioskop u Jugoslaviji, a E. Klobušicki je za svoj snimateljski i pedagoški rad 1956. godine dobio Plaketu Pokrajinskog komiteta Saveza foto i kinoamatera Srbije za Vojvodinu, za svoj dugogodišnji i predan rad u obrazovno-tehničkoj oblasti. U rad foto-kino kluba uključilo se na desetine mladih Pivničana. U rad kluba bio je uključen i Jozef Mađar st., otac Jozefa Mađara ml., koji je jedan od učenika kluba, a danas profesionalni kamerman u Televiziji Novi Sad. Jozef Mađar ml. probio se do najvišeg ranga u ovoj oblasti – on je direktor fotografije. Na kraju krajeva, Jozef Mađar ml. napisao je i izuzetan prilog o filmskom stvaralaštvu Slovaka u Vojvodini u knjizi „250 godina života Slovaka u Vojvodini“ (zbornik radova sa međunarodnog simpozijuma u Novom Sadu i Petrovcu, od 6 – 7. oktobra 1995, str. 243).

Osim E. Klobušickog, filmskim radom bavili su se i ostali entuzijasti, npr. Vladimir Vanek iz Selenče, ali je to bilo privatne prirode. Samo je ovaj autor ostavio trajne tragove kod nas, ne samo u filmu, već i u našem obrazovno-prosvetnom životu.

Jan Struhar