Koraka sporog
i suvog grla
misao moja
je zamrla;
uz stepenik
ka nebu se dižeš
i svakim danom si
njemu sve bliže.
Nema tu reči
samo misao bolna
da vatra u tebi
dan po dan
postaje sporna.
Tako otići
a tol'ko toga
još mogao dati
ko to može
da shvati?
Boje se gase,
kičica pada
ruka umorna
ne može više
njom da vlada.
Marko(v) Martinu
slikaru
Koraka sporog
i suvog grla
misao moja
je zamrla;
uz stepenik
ka nebu se dižeš
i svakim danom si
njemu sve bliže.
Nema tu reči
samo misao bolna
da vatra u tebi
dan po dan
postaje sporna.
Tako otići
a tol'ko toga
još mogao dati
ko to može
da shvati?
Boje se gase,
kičica pada
ruka umorna
ne može više
njom da vlada.
13.XI 2011.
S.M-Musinov